|
"Ćele kula" je jedinstven spomenik u svetskim razmerama.
Nekada se nalazio van grada, na Carigradskom drumu, a sada je u samom gradu, na bulevaru Braće Tasković. Kula je podignuta od lobanja srpskih ratnika, poginulih na
Čegru, kod Niša, u bici koja se odigrala 31. maja 1809. godine.
Izgrađena je vrlo brzo nakon bitke i to po naređenu Hursid paše, tadašnjeg truskog zapovednika Niša, kasnije velikog vezira.
Srpski ustanici pridavali su veliku pažnju oslobođenu Niša. Zato
je već u proleće 1809. godine na domak grada dosla velika vojska,
16.000 boraca, predvodjenih Milojem Petrovićem, Hajduk Veljkom,
Petrom Dobrnjcem i vojvodama, Ilijom Barjaktarevićem, Pauljom
Matejicem i Stevanom Sinđelićem. Položaje su zauzeli po severnom
obodu kotline, pored sela Gornji i Donji Matejevac i Kamenica.
Sa napadom na grad se odugovlačilo, pa su Turci imali vremena da
se znatno ojačaju. Toliko da 31. marta oni napadnu prvi.
Iz tvrđave je, u jutarnjim časovima, izašao veliki broj vojnika
i krenuo na najistureniji položaj, šanac na brdu Čegar, kojim je
komandovao resavski vojvoda, Stevan Sinđelić. Zbog nesloge, koja
je bila prisutna medju srpskim starešinama, Sinđelić nije dobio
adekvatno pojačanje, pa je, bez obzira na hrabrost njegovih
vojnika, poraz bio neminovan. Kada je veliki broj Turaka vec
počeo da ulazi u šanac, vojvoda Stevan Sinđelić je, ne želeći da
se preda, ušao u barutanu i opalio hitac iz kubure. U vazduh je
odleteo ceo šanac, zajedno sa Srbima, ali i ogromnim brojem
turskih vojnika koji su nadirali.

Evropa je prvi put bila
obaveštena o ovom spomeniku turske svireposti i srpske hrabrosti
1833. godine, kada je francuski pesnik i akademik, Alfons de
Lamartin izdao svoje delo "Put na istok", gde je, u posebnom
odeljku, "Beleške o Srbiji", ukazao na značaj ovog spomenika za
Srbe i potrebu da bude sačuvan.
Medjutim, opasnost po "Ćele
kulu" došla je od samih Turaka. U drugoj polovini XIX veka, kada
je niškim pašalukom upravljao Mithat paša, kasniji predsednik
turske vlade i poznati modernizator otomanske države, doneta je
odluka o rušenju ovog objekta, čije je izvršenje sprečeno
intervencijom niških Turaka.
Nakon oslobođenja od
Turaka, "Ćele kula" je bila u teškom, gotovo kritičnom stanju.
1878. godine podignut je ćeremidni krov na četiri stuba, iznad
kule. Spašavanje spomenika nastavljeno je prilozima iz cele
Srbije, pa je 1892., prema projektu beogradskog arhitekte,
Dimitrija T. Leka, podignuta kapela nad "Ćele kulom". Kasnije je
ispred kapele postavljena bista Stevana Sinđelića, ploča sa
Lamartinovim tekstom o "Ćele kuli" i uređivan okolni prostor.
Danas je na kuli preostalo 58
lobanja o kojima se, zajedno sa celim okruženjem, niški Narodni
muzej i ceo grad brižljivo vodi računa, poštujući reci Alfonsa
de Lamartina: Neka Srbi sačuvaju ovaj spomenik. On ce naučiti
njihovu decu šta vredi nezavisnost jednog naroda, pokazujuci
kakvu su cenu platili njihovi očevi.

|